Kako se Kina od siromašne zemlje transformisala u svjetsku silu?
Američki futurista Džon Nejzbit i njegova supruga Doris su 2006. godine osnovali Nejzbit institut za Kinu u pokrajini Tjandžin. Zatražili su od zaposlenih da prate kineske medije, nakon čega su prikupili stotine informacija kako bi stvorili sliku današnje Kine. Nejzbitovi u novoj knjizi opisuju kako se ta, nekada siromašna zemlja, transformisala u svjetsku silu.
Džon Nejzbit prisjeća se Kine prije više od 40 godina, kada ju je prvi put posjetio: "Izuzetno primitivna 1960-tih i 70-tih. Zato je nevjerovatno sada biti u toj zemlji, sa najmodernijim gradovima i prevozom na svijetu”.
U novoj knjizi, objavljenoj u Sjedinjenim Državama i Kini, Nejzbitovi objašnjavaju kako je Peking to postigao, govoreći o takozvanim "stubovima" novog kineskog društva. Među njima je, kako navode, emancipacija uma. "Vlada utvrđuje okvire onoga šta je moguće, šta treba uraditi i šta je zaštićeno, poput posebnih ekonomskih oblasti. U tim okvirima, ljudi mogu da daju svoj doprinos, kakav god žele, zato što na kraju sve potiče od njih”, kaže Džon Nejzbit.
Kina se kreće ka nekom obliku kapitalizma od 1980-tih i reformi koje je uveo tadašnji premijer Deng Ksijaoping. To je pomoglo u stvaranju nove Kine, smatra Doris Nejzbit: "Deng Ksijaoping je shvatio da Kina nema previše koristi od komunizma, da centralno planiranje ne može da izvuče zemlju iz siromaštva, da moraju da uvedu tržišni kapitalizam i omoguće ljudima da rade ono za šta su talentovani i da pokrenu kinesku ekonomiju”.
Džon Nejzbit ističe da je eksperimentisanje u oblasti ekonomije glavni kineski trend: "Imali su veliki broj ideja: ukidanje poreza na određeno vrijeme, posebno nadmetanje u trgovini i tako dalje ... i pratili su kako sve to funkcioniše. Nastavili su sa mjerama koje su dale rezultate, odbacili one koje nisu, utvrđujući svoj pravac”.
Moderna Kina se - umjesto imitacije - okrenula inovaciji, odnosno biotehnologiji, kompjuterima i automobilima na električni pogon: "Predsjedavajući BYD-ija, kompanije za proizvodnju automobila na električni pogon, kazao je: ‘Nema šanse da sustignemo ili nadmašimo Ford ili druge zapadne kompanije kada je riječ o tradicionalnim vozilima. Ali kada je riječ o automobilima na električni pogon, nalazimo se na istoj polaznoj tački’”, objašnjava Džon Nejzbit.
U okviru tog procesa, Kina je kreirala svoj politički sistem. "Sistem, koji se razvija u Kini, zovemo ‘vertikalnom demokratijom’, zbog njegove strukture od dna prema vrhu i obrnuto, odnosno smjernica koja se upućuju od vrha prema dnu i incijativa koje se kreću u obrnutom smjeru. Komunistička stranka vremenom će morati da se oprosti od svog naziva, zato što on ne oslikava suštinu stranke", priča Doris Nejzbit.
Dok mlađe generacije uživaju u većim slobodama od svojih roditelja, kritičari prilika u Kini primjećuju da Peking i dalje ima čvrstu kontrolu nad vjerom, pravosudnim sistemom, slobodom izražavanja i medijima, uključujući i pristup internetu. Ta ograničenja međutim nisu usporila napredak Kine na globalnim tržištima. U posljednjih 30 godina, kineski bruto domaći proizvod u prosjeku je rastao 10 posto na godišnjem nivou. I zemlja je na putu da postane druga po veličini svjetska ekonomija. Svijet bi trebalo da posmatra Kinu kao priliku, a ne prijetnju, smatra Džon Nejzbit: "Želite da budete konkurentni i istovremeno kooperativni u odnosima sa Kinom. Izaberite svoj način na koji ćete to postići, ali iskoristite priliku koju Kina predstavlja za cijeli svijet”.
Nejzbitovi naglašavaju da bi svijet trebalo da očekuje dalje sazrijevanje i razvoj Kine, dok ta zemlja postaje sve aktivniji igrač u međunarodnoj zajednici.
Izvor: VoA News
www.ekonomija.ba
08.03.2010.



